Odnosi s javnošću

Svaki puta kad otvorite usta kako bi uzeli zraka i nešto rekli ali i svaki put kada nekoga pogledate, sudjelujete u odnosima s javnošću. Upravo to bi mogla biti jedna od šest stotina definicija koje su danas u upotrebi kada je potrebno objasniti jedan od najpoznatijih a ujedno i najpropulzivnijih suvremenih «zanata» koji imaju za cilj «stvarati dobarodnos» između organizacije i njezinih javnosti. Naravno organizaciju možemo definirati i kao obitelj i kao klan, grupu, političku stranku, državu... Uglavnom svaka ona grupa koja na nekom mjestu provodi određeno vrijeme stvarajući pri tom novu vrijednost, kao nus proizvod svoje proizvodnje stvara kulturu a kultura je i komunikacija. O tome koliko su zapravo odnosi i komunikacija s javnošću bitni ilustrativno govori slijedeća anegdota:

Početkom 20. st. glumica i plesačica Sara Bernhardt punila je dvorane svojim predstavama unatoč činjenici, što su je pripadnici klera širom SAD-a nazivali “babilonskom bludnicom”. Kada je posjetila Chicago, u kojem ju je tamošnji biskup posebno žestoko napao, ona je njegovoj župi poslala ček na 200 $ zahvaljujući mu na promociji.

Božanstvena Sara kako su je još nazivali, nije bila prva, u Engleskoj je to učinio sir Francis Bacon, rečenicom "..kako čovjek ne može o svojim zaslugama pričati sa skromnošću, a još manje ih hvaliti; čovjek si ne smije dopustiti da preklinje ili moli ... ali sve su ove stvari ljupke ako dolaze iz prijateljskih usta, a sramotne ako dolaze iz vlastitih." Ta prijateljska usta Hrvati su uočili još u davno doba kada je Konstantin Porfirogenet s svom djelu “O upravljanju carstvom“, napisao sljedeće: "... u doba Trpimira, oca kneza Krešimira, dođe iz Franačke, muž neki vrlo pobožan, Martin imenom, vanjštinom svjetovnjak, za koja i sami Hrvati vele da je mnogo čudesa učinio. Nemoćan bješe taj pobožni muž i na noge osakaćen, tako da ga dizahu i nošahu kamo je htio i napućaše on kao prorok Hrvate, da do kraja života drže zakon sv. pape, stavljajuć na nje i sam molbu sličnu papinoj". Slobodno možemo ustvrditi da je ovdje riječ o prvom hrvatskom PR-ovcu.

Odnosi s javnošću se trude svim javnostima odnosno publikama približiti organizaciju i sve njezine aspekte. Nema razlike govorimo li o internim ili eksternim odnosima s javnošću jer su podjednako važni svakoj organizaciji. Na žalost gubitak te činjenice iz vida vrlo često dovodi do krize koja bez iznimke organizaciju i njezine publike stavlja na kušnju. Naime nisu sve krize destruktivne. Na krizama se najčešće uči i gradi novo.

Da bi odnosi s javnostima bili uspješni, potrebno je uz organizaciju poznavati i kanale komunikacije koji čine "informacijski krvotok" svakog komunikacijskog organizma.

Imajući na umu sve što smo rekli, može se zaključiti da odnosi s javnošću predstavljaju stalno nastojanje razvijanja i održavanja dobrih odnosa s različitim javnostima, od kojih na svaku treba obraćati punu pozornost i pritom se ne dati zavarati trenutnom potporom ili pozitivnim odnosom jer se on vrlo brzo može promijeniti nanoseći možda nepopravljivu štetu organizaciji.